Eko taksa je jedna od onih zakonskih obaveza o kojima se retko priča, ali koje mogu napraviti problem ako se zanemare. Mnogi preduzetnici i vlasnici firmi prvi put se sa ovom obavezom susretnu tek kada dobiju opomenu ili poziv od nadležnih institucija. Iako na prvi pogled deluje komplikovano, eko taksa je u suštini jednostavna – pod uslovom da znate da li se odnosi na vaše poslovanje.

Eko taksu plaćaju pravna lica i preduzetnici koji obavljaju delatnost koja na bilo koji način utiče na životnu sredinu. U praksi, to znači da je većina registrovanih firmi obveznik ove takse, bez obzira na to da li se bave proizvodnjom, trgovinom ili pružanjem usluga. Čak i ako nemate fizičku proizvodnju ili otpad, sama činjenica da obavljate delatnost može vas svrstati u obveznike.

Visina eko takse ne zavisi samo od delatnosti, već i od veličine pravnog lica, broja zaposlenih i ostvarenog prihoda. Iznosi se kreću od nekoliko hiljada dinara godišnje za manje preduzetnike, pa sve do znatno većih iznosa za veće sisteme. Obaveza plaćanja i tačan iznos eko takse zavise od šifre delatnosti i propisa koji važe za konkretnu poslovnu godinu, pa je uvek preporučljivo proveriti tačne podatke sa knjigovođom.

Plaćanje eko takse vrši se jednom godišnje, a rok je najčešće do kraja aprila tekuće godine za prethodnu poslovnu godinu. Jedna od najčešćih grešaka je pretpostavka da se ova obaveza ne odnosi na „male firme“, startape ili preduzetnike koji rade od kuće. Takođe, mnogi smatraju da će knjigovođa automatski sve prijaviti, iako za tačan obračun često nedostaju informacije o delatnosti ili promenama u poslovanju.

Najbolji savet je da eko taksu ne posmatrate kao formalnost, već kao obavezu koju je lakše rešiti na vreme nego kasnije ispravljati greške. Pravovremena provera statusa i dobar dogovor sa knjigovođom mogu vas poštedeti nepotrebnog stresa i troškova. U poslovanju, baš kao i u ekologiji, male preventivne mere prave veliku razliku.